Vizni sustav Schengenskog prostora

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. (Rasprava)Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Vizni sustav Schengenskog prostora sastavnica je unutar šireg područja politike slobode, sigurnosti i pravde^[1] Europske unije. Primjenjuje se na Schengenski prostor i na druge države članice EU, osim Irske.^[2] Vizni režim omogućuje državljanima određenih zemalja ulazak u Schengenski prostor zračnim, kopnenim ili morskim putem bez vize za boravak do 90 dana unutar razdoblja od 180 dana. Državljani nekih drugih zemalja moraju imati vizu po dolasku ili u tranzitu.

Schengenski prostor se sastoji od 23 zemlje članice EU i četiri zemlje izvan EU-a: Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske. Bugarska, Cipar i Rumunjska, iako su članice EU-a, još nisu dio schengenskog prostora, ali unatoč tome imaju viznu politiku koja se djelomično temelji na schengenskoj pravnoj stečevini.^[3]

Irska ima izuzetak od primjene prava Schengenskog sporazuma i umjesto toga vodi vlastitu viznu politiku, kao što to imaju i određeni prekomorski teritoriji država članica Schengena.

Državljani zemalja jedinstvenog tržišta EU-a ne samo da su izuzeti od vize, već imaju i zakonsko pravo ući i boraviti u drugim zemljama. Međutim, njihovo pravo na slobodu kretanja u zemljama članicama može biti ograničeno u određenom broju situacija, kako je propisano ugovorima EU-a.

1. ↑ Justice, freedom and security - EUR-Lex. eur-lex.europa.eu (engleski). Pristupljeno 14. travnja 2023.
2. ↑ Österreich, Außenministerium der Republik. Schengen Visa – BMEIA, Außenministerium Österreich. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2015. Pristupljeno 6. svibnja 2015.
3. ↑ Visa policy. European Commission. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2016. Pristupljeno 6. travnja 2023.